HASAN KJAFIJA PRUŠČAK

biografija

(1544. - 1615/16.)

Njegovo puno ime glasi: Hasan sin Turhanov, a on sin Davudov, a on sin Jakubov, El-Akhisari (Pruščak). Poznat je po nadimku Kafi (bos. Kjafija). Bio je ugledni, vrijedni i čestiti učenjak. Posjedovao je opsežan uvid u pitanja islamskog prava (fikh), te ogromno znanje o metodologiji islamskog prava (usulul-fikh). Također, bio je gramatičar i morfolog, veoma dobar poznavalac teologije, kao i književnik, pjesnik i eminentni reformator. Općenito rečeno, on je ponos našeg podneblja i predvodnik naših velikih učenjaka, neka mu Allah ukaže obilnu milost.

Rođen je 951.h.g./1544.g., u Akhisaru, a stanovnici tog područja ovo mjesto nazivaju „Prusac“.

Krenuo je putem traženja znanja i u tome postigao veoma veliki stepen, a naročito je bio obdaren pronicljivošću i dobrim shvatanjem.

U više navrata je u različitim pokrajinama Osmanlijske imperije prihvatao funkciju kadije, koju je potpuno odgovorno, savjesno, krajnje  skromno, i bez ikakve bahatosti, obnašao. Na kraju je postao kadija u svom rodnom mjestu i tako ostao sve do svoje smrti 15. šabana 1025.h.g., odnosno 24. augusta 1616. godine.

Prvo djelo koje je napisao zvalo se „Risaletun fi tahkiki lafzi Čelebi“ (Poslanica o valorizaciji termina Čelebi). Potom 988.h.g./1580.g. napisao je „Muhtesarul-Kafi minel-mentik“ (Kafijev sažetak iz logike). Zatim je 991.h.g./1583.g. 'iskušan' funkcijom kadije u Pruscu. 996.h.g./1587.g. napisao je knjigu „Hadikatus-salati“ (Bašča namaza), a namaz je poglavar svih obredoslovlja, i to kao komentar knjige „Muhtersarus-salati“ (Sažetak o namazu) od imama Kemal-pašazadea.

Potom odlazi u Prijestonicu sultanata – Istanbul, gdje je obnašao funkciju kadije u Srijemu. Tokom održavanja predavanja, kadiluka i zanimacije pisanjem i diktiranjem knjiga, otpočeo je pisanje i knjige „Semtul-vusul il ilmil-usul“ (Jasni metod za stizanje do znanja o metodologiji islamskog prava).

Te godine obavio je hadždž i to tačno hiljadu godina od Poslanikove, s a.v.s, hidžre. Spomenutu knjigu prezentirao je učenjacima Kudsa (Jerusalema) i Časnog Šama.

U toku 1001.h.g./1592.g. postavljen je na kadijske funkcije u još nekoliko pokrajina i gradova u blizini Prusca.

Također, 1004.h.g./1595.g. knjizi „Semtul-vusul“ napisao je komentar. Iste godine napisao je i knjigu „Usulul-hikemi fi nizamil-alem“ (Temelji mudrost  o uređenju svijeta), njegovo najpoznatije djelo.

Svoju biografiju naveo je u knjizi „Nizamul-ulemai ila hatemil-enbija“ (Plejada učenjaka sve do posljednjeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem), i to u dvadeset i devetom poglavlju, rekavši:

„...zatim su mene, neuglednog siromaha, obavezali da budem kadija u Pruscu, a ja sam njihovu naredbu prihvatio i izvršio, te, kako mi je i naređeno, pristupio tumačenju spomenute knjige. Nakon što sam joj u redžebu 1005.h.g./1596.g.dao komentar sa najjasnijim izrazima i najispravnijim sintagmama, napustio sam kadijsku funkciju, te se uputio u Prijestonicu Sultanata – Konstantinopolj Zaštićeni...pošto ju je onaj u čijoj su ruci postavljenja i razrješenja (veliki vezir) pregledao, Allah Uzvišeni ga pomogao, predočio je ovu moju knjigu, sa još nekim od mojih pisanih radova, Visokom društvu, te je poslao Uzvišenim vratima (sultanu). Moja djela su još uvijek za mnoge referentna i predstavljaju utočište za učene. Nakon što su sultanove časne oči pregledale te listove, a nadam se da će moja djela biti svjetlo Džennetskih bašči kao i svjetlost za zjenice, i pošto je sultan svoju obilnu pažnju usmjerio i osvrnuo se na neke njene navode, ponadao sam se da će moji radovi biti referentni izvori za učene i povjerljive ljude. To se i desilo nakon što mi je sultan, Allah mu vlast ovjekovječio i njegovu državu trajnom učinio, rukopisom svoje blagoslovljene ruke povjerio kadijsku funkciju Akhisara sve dok sam živ, te sam umirovljen pod uslovom da podučavam učenike iz mog kraja. Zatim mi je dao određenu svotu imetka, pa neka mu to Allah nadoknadi Vječnom kućom u okrilju njegovog...“

U općenitom smislu, vrednote Hasana Kjafije Pruščaka su mnogobrojne, a naučna zaostavština velika. Niko ih ne može sve pobrojati, a ni jezikom opisati, niti perom ispisati. Njegova djela nose naročitu prefinjenost, a ovdje se spominju ona u kojima se navodi njegovo ime:

1. „Šerhu muhtesari El-Kuduri“ (Tumačenje Kudurijevog sažetka iz fikha“. Knjiga je napisna u četiri toma, kako spominje Ibn Nev'i u „Zejluš-šekakiku“, kao i Katib Čelebi u „Kešfuz-zununu“, te svojoj knjizi po imenu „Fezlekeh“.

2. „Semtul-vusul il ilmil-usul“ (Jasni metod za stizanje do znanja o metodologiji islamskog prava) koja je pethodno spomenuta. Spominje je i Katib Čelebi u „Kešfuz-zununu“ na više mjesta. Prilikom spomena En-Nesefevijeg „Menarul-envara“ kaže: „To je osnovni, kompaktibilni, sveobuhvatni, sažeti i skraćeni tekst, kao i jedna od njegovih naširoko poznatih knjiga i dobro sročenih sažetaka koji su u širokoj upotrebi i uveliko su dostupni. Ova knjiga, i pored svoje male obimnosti i prilične sažetosti, predstavalja more iz kojeg se uzima biserje (tj. naučne činjenice). Ta knjiga je skriveno naučno blago u koje su pohranjeni detaljni naučni fakti. Ali, i pored toga, knjiga sadrži i izvjesnu vrstu komplikovanosti, marginalnih stvari i pretjeranog oduživanja u nekim temama. Zato je Kafi Pruščak napisao njen sažetak po imenu „Semtul-vusul ila ilmil-usul“ i u tome je veoma dobro uspio. Ovoj knjizi dao je novi i bolji poredak sa dodatnim pojašnjenjima i sažecima.“ Ovo svjedočenje je dovoljno.

3. Komentar „Semtul-vusul il ilmil-usul“, a prethodno je spomenuta.

4. „Revdatul-Džennati fi usulil-i'tikadat“ (Džennetski perivoji o temeljima vjerovanja). Također, prethodno je spomenuta. Štampana je u Istanbulu 1305. h.g./1887.g. Izdavač ju je pogrešno pripisao El-Birkeviju. Knjigu je sastavio iz „El-Fikhul-ekbera“, „Tahavijeve poslanice o vjerovanju“, „Poslanice o vjerovanju Omera en-Nesefija“, „Es-Senusijeve poslanice o vjerovanju“ i „Es-Sujutijeve poslanice o vjerovanju“. Poredana je u sedam poglavlja, a izvanredno tretira tematiku vjerovanja.

5. „Ezharur-Revadati fi šerhi revdatil-Džennati“ (Cvijeće perivoja – komentar Džennetskih perivoja“. Na vrhunski način je obradio tematiku koju ova knjiga tretira.

6. „El-Minire“ (Svjetiljka).

7. „Kafijev sažetak iz logike“.

8. Komentar „Kafijevog sažetka iz logike“.

9. „Nurul-jekin fi usulid-din“ (Svjetlo čvrstog uvjerenja - o postulatima vjere), kao komentar „Tahavijeve poslanice o vjerovanju“.

10. „Temhisut-telhis“ (Sažimanje sažetka), iz semantike i retorike, te predstavlja sažetak „Telhisul-Hatib El-Kazvini“.

11. Komentar prethodne knjige, a na postojećem primjerku je glosa nekog čovjeka koji je bio muftija u gradu Đakovo, okrug Požega.

12. „Risaletun fi tahkiki lafzi Čelebi“ (Poslanica o valorizaciji termina Čelebi).

13. „Risaletun fi ba'di masaili-fikh“ (Poslanica o nekim fikhskim pitanjima“.

14. „Hadikatus-salati“ (Bašča namaza), komentar „Muhtersarus-salati“ (Sažetak o namazu) od imama Kemal-pašazadea.

15. „Šerhu kafijeti Ibnil-Hadžib“ (Komentar Ibnul-Hadžibove poeme) iz arapske gramatike. Spominje je Evlija Čelebija u svojim „Putopisima“.

16. „Nizamul-ulemai ila hatemil-enbija“ (Plejada učenjaka sve do posljednjeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem). U ovoj knjizi Kajafija je spomenuo svoje učitelje u islamskom pravu (fikh) sve do imama Ebu Hanifea, a potom do Allahovog poislanika, sallallahu alejhi ve sellem. Za svakog od njih je naveo odgovorajuću biografiju.

17. „Usulul-hikemi fi nizamil-alem“ (Temelji mudrosti -  o uređenju svijeta). Ovo knjigu spominje autor „Kešfuz-zununa“. Ovom prilkom ćemo navesti uvod iz ove knjige kako bi se znala njena vrijednost:

„Zahvala pripada Tebi, Allahu, Vlasniče cijelog kosmosa! Ti daješ vlast kome hoćeš, a uzimaš je od koga hoćeš. Neka su blagoslov i spas, sve dok Zemlja postoji i dok se nebo okreće, na Tvoga poslanika Muhammeda – predvodnika svih vjerovjesnika, na njegovu porodicu i ashabe, koji su znali gledati i razmišljati. A zatim: „Kafi Pruščak, ovisan o Allahu Tvorcu, neka ga Allah pomogne u onome za što mu on pomoć zatraži i sačuva ga od onog što mu šteti, kaže sljedeće: „Pošto sam 1004.h.g./1595.g. uvidio da u uređenju svijeta postoji pometnja, da u harmonizaciji stanja čovječanstva ima propusta, a posebno u području u kojem vlada islam, neka Allah to područje  popravi i sačuva ga  sve do Sudnjeg dana, te nakon što sam obavio sunnete i farz-namaz, okrenuh svoje lice Onome Ko je stvorio nebesa i zemlju, pa me je On Svojom blagošću nadahnuo  nekim mudrostima i Svojom dobrotom dao mi razumijevanje onoga što prije nisam znao. Mome srcu su naumpale rijeći Uzvišenog: „Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod sam sebe ne promijeni.“ Moja prsa su se otvorila razmišljanju o stanju ljudi i razlozima njihove promjene. Pošto sam, s Njegovom prelijepom pomoću, razmislio  o onome što je bilo prije malo više od deset godina, otkrile su mi se neke opcije i povodi, a Allah Uzvišeni najbolje zna šta je ispravno:

Prvo: Zapostavljanje i ignorancija pravednosti i konsolidiranosti vođenjem ispravne politike, a glavni razlog je što se ovlaštenja ne prepuštaju onima koji su ih dostojni.

Drugo: Nepostojanje  tolerancije prilikom međusobnog savjetovanja, iznošenja mišljenja i planiranja, a razlog tome je samozadivljenost i oholost, te izbjegavanje druženja sa učenjacima i mudracima.

Treće: Olahak odnos prema uređenju vojnog aspekta i upotrebi vojne tehnike prilikom borbe sa neprijateljima, a razlog tome je nepostojanje strahopoštovanja vojske prema nadređenima.

Zatim, osnovni razlog za sve ovo, iz kojeg proizilaze svi ostali razlozi, a on je vrhunac ove tematike, jeste: ambicija za mitom i pošast za ženama...“

Hasan Kjafija Pruščak naveo uvod o povodima uređenja svijeta.

Spomenuo je sljedće temelje:

Prvi temelj: Uređenje i širenje vlasti.

Drugi temelj: Savjetovanje, traženje konsultacija, mišljenja i planiranje. Treći temelj: Obaveznost upotrebe vojne tehnike prilikom ratovanja i borbe, te rukovođenje vojskom i podizanje borbenog morala.

Četvrti temelj: O uzrocima pobjede i pomoći od Uzvišenog Allaha, te o neminovnim povodima poraza, neka nas Uzvišeni Allah od toga sačuva. Završnica govori o primirju i sporazumu.

18. Komentar iste knjige „Usulul-hikemi fi nizamil-alem“ na turskom jeziku, te se isti svodi na tumačenje osnovnog teksta riječ za riječ.

19. „Hronologija bitke Cerastes“.

20. Komentar „Uvoda u namaz“ od El-Fennarija.

Ibn Nevhi u Zejluš-Šekaiku“ navodi: „Hasan Kafi ima samostalne radove iz više naučnih disciplina. Njegove poslanice (brošure) su nepobrojive.“

Jedna od velikih vrednota Hasana Kjafije je i njegova edukacija u više naučnih grana, poput islamskog prava, metodologije islamskog prava, ilmul-kelama, gramatike, morfologije, logike, književnosti, historije, morala, etike i dr. Tako je putopisac Evlija Čelebija rekao: „Povrh svega, imao je doticaja sa svim naukama, poput Ibn Džabira i njegovog znanja o slovu 'kaf'“.

Neke od njegovih vrednota su i skromnost i bogobojaznost. Ibn Nev'i i Evlija Čelebija pripovijedaju da je Hasan Kafi punih trideset godina postio tokom cijele godine, te da je samo jedanput za punih dvadeset godina prekinuo post na tri dana. Post Daavuda, a.s., bio je njegov lični moto. Umjesto komotne košulje oblačio bi grube haljinke. Prezirao je tarikatske šejhove svog vremena, protivio im se i pobijao ih šerijatskim argumentima. Često bi govorio: „ Da se keramet može postići vježbanjem, ja bih to postigao.“ Govorio bi to iz skromnosti i želje da obuzda svoju dušu.  Drugi su pričali da je na putu do njegove kuće bilo mjesto gdje se pjevalo i sviralo, pa zato njime nije ni išao svojoj kući, već drugim dužim putem.

U njegove vrednote spada i to da je recitirao poeziju na tri jezika: arapskom, turskom i perzijskom. Pretpostavlja se da su ova dva stiha, kojima je završena njegova knjiga „Usulul-hikem“, njegova, a glase:

O Ti Koji znaš sva stanja i potrebe,

Od Tebe se nadamo spasu od svake tuge i nezgode,

Daj nam spas od svake brige,

Smiluj se robovima Svojim i riješi nas tegobe.

 (Iz djela: „El-Dževherul-esna fi ulemai ve šu'arai Bosna“, Mehmed ef. Handžić).

Odgoj i obrazovanje u našoj školi obuhvata stjecanje znanja, vještina, radnih navika, razvoj individualnih psihofizičkih sposobnosti učenika, te razvoj etičke i moralne ličnosti.

Akcenat stavljamo na odgoj djece u sigurnom i motivirajućem okruženju.

VIZIJA: Kvalitetna škola koja pruža sigurno i motivirajuće okruženje za rad i psihofizički razvoj i napredovanje. Škola u kojoj se njeguju različitosti, jedinstveni potencijali učenika, u kojoj se svi poštuju i uvažavaju.

MISIJA: Omogućiti učenicima da u najboljem okruženju, dobiju kvalitetan odgoj i obrazovanje.

Odgoj i obrazovanje se temelje na:

• harmoničnom tjelesnom razvojui psihosomatskih sposobnosti
• savremenim osnovama obrazovne teorije i prakse u svijetu i kod nas (omogućiti učenicima život ispunjen različitim sadržajima koji će povoljno utjecati na razvoj  učenikove cjelokupne osobnosti, te individualnih i jedinstvnenih potencijala
• vrijednostima koje se baziraju na kulturnim, vjerskim i drugim faktorima odgoja i obrazovanja (razvoj učenika kao socijalnog bića)

Postavljeni cilj ostvarujemo realizacijom zadataka:

1.     ovladavanje spoznajama i sadržajima iz nastavnog plana i programa i njegovim proširivanjem

2.     planiranje i aktiviranje dodatnih programa za učenike prema njihovim individualnim sposobnostima;

3.     razvijanje sposobnosti komuniciranja,

4.     razvijanje moralnih vrijednosti;

5.     stjecanje znanja za nastavak obrazovanja;

6.     odgajanje koje karakteriše poticanje na skromnost, humanizam i odlučnost;

7.     angažiranje i poticanje učenika za očuvanjem zdrave prirodne sredine, materijalnih dobara i kulturnog naslijeđa;

8.     saradnja između porodice i škole razmjenom informacija na roditeljskim sastancima, E-mailova,  anketa i sl.