Kratke priče

Priča za djecu

Su'ufan je bio veoma lijen covjek. Nije volio raditi. Njegova zena i djeca su zivjeli u bijedi i siromastvu. Kad god bi se njegova zena pozalila na glad i bijedu, on bi rekao:

- Nemoj zaliti! Uskoro ce doci vrijeme kada cemo postati bogati.

Zena i djeca su cekali  i cekali, ali nista se ne promjeni. Postali su toliko siromasni sa u kuci nisu imali na cemu da spavaju, u kuhinji je nestalo hrane, a djeca su ostala bez odjece.

Jednog dana zena ljutito uzviknu: - Nema koristi od cekanja! Ako jos budemo cekali, umrijet cemo od gladi!

Konacno Su'ufan odluci da ode kod jednog mudrog sejha i sa ga upita kako da se rijesi siromastva i postane bogat. Pripremi sve sto mu je trebalo za put i krenu. Nakon tri dana putovanja srete ogromnog vuka na kojem su se vidjeli tragovi teske bolesti.

- Gdje ides, prijatelju? - upita ga vuk.

- Idem kod jednog sejha da ga pitam kako cu postati bogat.

- Kada ga vidis - rece vuk - upitaj ga da mi propise neki lijek koji ce me izlijeciti! Vec tri godine osjecam bolove u stomaku koji mi ne daju mira ni nocu, ni danju.

- Ne brini vuce, pitat cu sejha - rece Su'ufan i nastavi svoj put.

Nakon tri dana putovanja, Su'ufan naidje na jedno jabukovo stablo.

- Gdje ides, prijatelju? -  upita ga drvo.

Su'ufan mu rece da se uputio mudrom sejhu.

- Molim te, reci mu da mi propise neki lijek za moju cudnu bolest. Kada nastupi proljece, trebao bih izbeharati, ali kada se behar pojavi, osusi se i padne prije nego sto postanu jabuke. Zatrazi od sejha da ti kaze razlog, i neka to kaze sta da uradim.

Su'ufan utjesi drvo i nastavi putovati. Nakon tri dana naidje na duboko i bistro jezero. Pogleda u njega i ugleda glavu jedne ribe koja mu rece:

- Gdje ides, prijatelju?

Su'ufan joj rece da je posao kod mudrog sejha.

- Osjecam jake bolove u svom grlu - rece riba - pa te molim da ga upitas za lijek koji ce me izlijeciti.

Su'ufan se nasmija i obeca joj da ce pitati sejha.

Nakon tri dana putovanja Su'ufan naidje na vrt pun ruza. Ugleda starog sejha kako sjedi ispod jednog drveta i nazva mu selam.

 - Sta zelis, Su'ufane? - upita ga sejh.

- Kako znas moje ime? - rece zacudjeni Su'ufan.

- Ja sam mudri sejh kod kojeg si se uputio. Reci sta hoces!

- Dosao sam da ti se pozalim na moje stanje. Od svog rodjenja sam veoma siromasan. Zelim postati bogat. Zelim napustiti svoju malu kolibu i preseliti se u veliki dvorac. Zelim svojoj zeni i djeci kupiti najukusniju hranu i najljepsu odjecu.

 - Da li me jos nesto zelis pitati?

- Da, sreo sam jednog bolesnog vuka koji se zalio da vec tri godine ima bolovr u stomaku. Naisao sam i na drvo jabuke ciji behar opadne i ne postanu od njega jabuke. A vidio sam i jednu ribu koju boli grlo. Njih troje od tebe traze da im propises lijek za njihovo ozdravljenje.

Sejh se malo pomjeri i rece:

- Uzrok ribinih bolova je dragulj koji se zalijepio i njenom grlu. Bit ce joj lakse kada ga izbaci. Drvo jabuke ne radja jer je ispod njega zakopan cup koji je pun zlata i koji smeta da voda dodje do njegovog korijena. A sto se vuka tice, on ce se izlijeciti onda kada pojede jednog lijenog covjeka koji je beskoristan svojoj porodici i ostalim ljudima.

Kada Su'ufan upita sejha za sebe, on mu rece da ce se njegove zelje ispuniti. Sav sretan krenu prema svojoj kuci. Kada dodje do jezera, vidje da ga riba ceka.

- Sta mi sejh savjetuje? - upita ga riba.

- Imas dragulj zaljepljen grlu. Kada ga izvadis, tvoja bol ce prestati.

Kada Su'ufan podje riba uzviknu: - Pomozi mi, Su'ufane! Izvadi dragulj iz moga grla i uzmi ga sebi!

- Zasto da se mucim?! - rece on - sejh je rekao da cu postati bogat. Nemam vremena, allahimanet!

On ostavi ribu i ode. Isao je dok nije stigao do jabukovog drveta koje ga upita: - Jesi li saznao za moj lijek?!

- Ispod tebe se nalazi cup pun zlata koji je prepreka da voda dodje do tvog korijena.

Kada Su'ufan krenu drvo uzviknu: - Molim te, Su'ufane! Iskopaj cup sa zlatom i uzmi ga sebi!

- Necu da se umaram, sejh je rekao da cu imati ono sto zelim!

On ostavi drvo jabuke i krenu dalje sve dok ne dodje do bolesnog vuka.

- Sta je sejh rekao? - upita vuk.

- Rekao je da trebas pojesti jednog lijenog covjeka, koji ne koristi ni sebi, ni drugima!

Vuk ga upita kako mu je bilo na putovanju. Su'ufan mu isprica sta se desilo sa ribom i jabukovim drvetom. - Odbio sam im pomoci - rece Su'ufan - jer ne zelim gubiti vrijeme zbog njih.

Vuk pazljivo poslusa Su'ufanove rijeci, malo razmisli i rece:

- Nikada ne bih nasao vise lijenog covjeka, koji nikome ne koristi. Ti si sam dosao, Su'ufane! Dodji ljenjivce da te pojedem!

Su'ufan se uplasi i poce bjezati. Trcao je brzo sve dok ne pobjeze od vuka. Kada se umori, sjede da se odmori na jednoj stijeni. Nakon razmisljanja rece sebi: - Vuk je u pravu, ja sam lijen i ne zasluzujem da zivim. Treba da se vratim i pomognem ribi i drvetu. Su'ufan se uputi prema jezeru. Kada dodje do njega pozva ribu koja izadje iz vode.

- Zasto si se vratio? - upita ga riba.

- Dosao sam ti pomoci da se rijesis bolova. Otvori usta!

Riba otvori usta i on izvadi zaljepljeni dragulj. Obradovana riba se zahvali Su'ufanu i rece mu: - Uzmi ovaj dragulj kao poklon!

- Ne, bez muke i truda ne zelim postati bogat - rece Su'ufan, okrenu se i baci dragulj u jezero.

Potom se uputi prema jabukovom stablu koje iznenadjeno rece: - Zasto si se vratio?!

- Dosao sam da iskopam cup koji je prepreka da voda dopre do tvog korijena.

Kada je Su'ufan iskopao cup, drvo osjeti kako voda dolazi do njegovog korijena.

- Hvala ti, Su'ufane - rece drvo - uzmi ovo zlato da postanes bogat!

- Ne, prijatelju moj, nisam se toliko umorio da ga zasluzujem. Podijelit cu ga siromasima i beskucnicima.

Dok se vracao kuci, Su'ufan je siromasima i beskucnicima dijelio zlato. Maposljetku, stigao je svojoj kuci gdje je zatekao zenu i djecu kako ga cekaju.

- Da li ti je mudri sejh rekao kako ces postati bogat? - upita ga zena.

- Naravno, zeno moja! Treba da pocnem vrijedno raditi, da izucim svoj zanat i da koristim ljudima, pa ce me Allah opskrbiti onim sto zelim.

Su'ufan prestade biti lijen i vrijedno poce obradjivati zemlju koja se nalazila ispred njegove kolibe. Prodavao je zetvu i time opskrbljivao svoju porodicu. Nakon nekoliko godina Su'ufanovi usjevi se povecase i postade bogat covjek.  :)))

 

Pijetao bez posla

 

Pijetao: Kukuriku, kukuriku!

Šarko: Čemu dižeš toliku viku? Probudio si me s tim svojim kukuriku!

Pijetao: Vičem zbog pisma! Pročitaj mi što u njemu piše.

Šarko: "Dragi pijetao, javljamo ti da si otkaz dobio. Od tvoje pjesme nema nam ništa milije, ali odlučili smo zadržati samo sat - zbog recesije."

Pijetao: O, Šarko pomogni mi nekako otvoriti kućna vrata, htio bi upoznati taj sat, da vidim kakav je to tat.

Šarko: Uđi odmah i upoznaj ga, tamo u sobici drijema.

Pijetao: Kukuriku, kukuriku! Dobro jutro, gospodine sat!

Televizor: Što je vama pijetao? Meni je jutro vrijeme za spavanje! Osim toga, ja sam televizor, a ne sat, to biste trebali znat'. Ispred mene cijela obitelj sjedi i čuči - ja sam kralj u ovoj kući!

Pijetao: Oprostite kralju, a gdje se onda taj sat skriva?

Televizor: Sat, to ti je ona mala kutijica što na polici sjedi.

Pijetao: Dobar dan, kutijo mala i siva. Ti sigurno nisi živa.

Sat: Tik tak tik tak, ja sam mali sat. A tko ste vi?

Pijetao: Ja sam živa budilica, došao sam upoznati vas, da čujem imate li ljepši od mene glas. Ja sam mislio da ste vi neka prekrasna sprava... nemate ni perje, ni kljun, ni na glavi krijestu.

Sat: Ja zvonim, a ne pjevam. Umjesto zrnja, ja trošim baterije - danas vam je to modernije.

Pijetao: Nemate šareno perje, nije vam ni naročit glas, a ljudi su se ipak odlučili za vas. Tu mi nešto jasno nije. Doviđenja, kutijice mala siva.

Šarko: Ne tuguj pjetliću, na dvorištu ovom ti si prava faca. Budi moja budilica I prijatelj moj.

Pijetao: Prijatelj si pravi, dragi Šarko, svakog jutra za tebe ću pjevati žarko. Kukuriku, kukuriku!